Call of Duty Multigqaming clan

Jedna od najoriginalnijih akcijskih avantura u posljednjih nekoliko godina dobila je svoj nastavak. Je li Assassin's Creed 2 uspio nadmašiti kvalitetu svog prethodnika, pročitajte u ovoj recenziji.


Obzirom na to da je Assassin's Creed jedan od novijih serijala na konzolama trenutne generacije, smatramo da nije potrebno ponavljati o kakvoj se tu igri radi – ukoliko čitate ovu recenziju vjerojatnost je da ste već upoznati s konceptom i pričom ove Ubisoftove uspješnice. Stoga ćemo odmah prijeći na stvar, odnosno samu igru. No prije nego se uhvatimo opisa iste, ispričavamo se što s ovom recenzijom kasnimo dobrih pet mjeseci. Zbog inih problema tek smo sada u mogućnosti pozabaviti se inačicom za X360 konzolu, ali kao što to često volimo reći: za recenziju odlične igre nikada nije kasno. Srećom, kako je PC verzija igre tek nedavno izašla, o Assassins Creedu 2 još uvijek se uvelike priča, pa vjerujemo i kako će ova recenzija dobro doći mnogim PC gamerima koji se još nisu odlučili kupiti ovaj odličan akcijsko-avanturistički naslov.

Assassin's Creed 2 počinje upravo ondje gdje je original stao – na intrigantnom cliffhangeru koji je uslijedio nakon što je Desmond Miles, otet od strane tvrtke Abstergo, putem futurističkog stroja Animusa iščitao prošlost svog pretka Altaira, te tako svjedočio rađanju sukoba između reda Templara i Assassina, sukoba koji traje još i danas. Desmond se ovaj put s ciljanom namjerom prebacuje u život drugog pretka – Ezia Auditorea iz Firence, i planira zaustaviti Templare iz Absterga da se dokopaju drevnih artefakata za kontrolu masa. Ezio je pak veseli Talijan u vremenu renesanse, čija se obitelj nađe usred templarskih spletki te biva razdvojena. Njegov otac, po profesiji bankar, ali po zanimanju ubojica, zajedno s još dvojicom svojih sinova nepravedno je smaknut, a na Eziu je da ga osveti. No kako mladi Talijan sve dublje ulazi u tu osvetu, istovremeno shvaća da se našao u mnogo većoj bitci, štoviše – ratu koji prijeti slobodi Italije, pa i čitavog svijeta.

Assassin's Creed 2 screenshot galerija

Nije nikakva novost da AC2 ima složenu priču jer se ista direktno nadovezuje na prvi dio. No iako na trenutke konfuzna, priča je ovdje definitivno pozitivan element – možda ne toliko po svojoj originalnosti, ali zasigurno po svojoj domišljatoj fikciji. Osim što ćete se uz nju dobro zabaviti, pružit će vam i malo edukacije na području umjetnosti, povijesti i geografije, a to je rijetko viđena stvar u igrama. Likovi u igri su zanimljivi i specifični, a kako je cjelokupna atmosfera općenito vedrija, šaljivi štih igre ugodna je promjena. Tako je gotovo nemoguće ne osmjehnuti se na reference Leonarda da Vincija ili pak prvog Eziovog susreta s kavom. Jedino čemu bismo mogli zamjeriti jest nekolicina "vremenskih rupa" unutar igre. Naime, priča se ne odvija samo u jednom razdoblju već pratimo Eziov život od malih nogu pa sve do trenutka kad postaje veteran u svom zanatu. Radnja se često prebacuje "godinu dana kasnije", a likovi se ponašaju kao da su se pojedini događaji odigrali jučer.

Prvom Assassinu zamjerali su repetitivnost i monotoniju, stoga je Ubisoft u drugom dijelu poradio prvenstveno na ispravljanju tog minusa. Dobrim su dijelom uspjeli u toj namjeri – većina stvari koja je obećana (i koju ovdje nećemo opširno nabrajati jer smo to učinili u našoj najavi) dostupna je u samoj igri. Neke nove opcije nisu pretjerano korisne, ali u globalu daju kudikamo raznovrsniji gameplay. Najveća razlika očituje se u strukturi glavnih misija. Naime, pentranje na tornjeve i obavljanje istraživanja više nisu obligatorne stvari – misije se odvijaju po GTA principu, a svaka od vas iziskuje drugačiju zadaću. Naravno, na kraju se sve svodi na neko ubojstvo ili slično, ali zadaci su zato dinamičniji i zabavniji. Prijašnje "detektivske misije" ovdje su postale side-questovi, a skeniranje područja penjanjem na tzv. viewpoint u AC2 spada u kolekcionarski dio igre.

Assassin's Creed 2 screenshot galerija

A taj segment igre ponekad zna biti zarazniji i od glavnog zadatka. Skupljat ćete brojne kutije sa zlatom, stranice Altairova dnevnika, glyphove, perje za majku, kipiće, slike, oružja, oklope, ambleme za kriptu u svojoj vili, novac za nadogradnju baze… Dakle, ukoliko vam je stalo da igru pređete uzduž i poprijeko, te da otključate sve achievemente, od novog Assassina izvući ćete dugotrajnu zabavu. Ako se zaputite u potragu za glyphovima dobit ćete interesantne zagonetke čije vas rješavanje nagrađuje djelićima "istine", a ako ste nakanili doći do opreme legendarnog Altaira, očekuje vas platformerski izazov kakvog se ne bi postidjela ni Lara Croft.

Ukoliko igru planirate prijeći uzduž i poprijeko, od novog Assassina izvući ćete dugotrajnu zabavu.

Srećom, Ezio je na razini zadatka – gameplay je i dalje funkcionalan, ali sada znatno fluidniji. Penjanje je brže, borba tečnija i brutalnija, a gameplay je proširen na sekvence leta, plivanja te vožnje kočije i čamca. Zahvaljujući većem broju oružja egzekucije su fascinantnije, a posljedice istih nisu toliko naporne kao prije jer svoju ozloglašenost među neprijateljima sada možete smanjiti trganjem plakata, podmićivanjem glasnika ili eliminacijom vojnih dužnosnika. Bijeg od neprijatelja također je olakšan – iako se šetanje krovovima češće kažnjava, načini za "nestajanje s radara" su brojniji, a stapanje s mnoštvom vrši se jednostavnim ulaskom među grupu građana.

Priča je konkretnija, gameplay raznovrsniji. Možemo li tražiti nešto više? Možemo, ali ne trebamo – jer Assassin's Creed 2 ima sve ono što bismo htjeli da jedna akcijska avantura ima. Atmosfera unutar igre je nevjerojatna, a čine ju mali detalji kojima obično ne dajemo pozornost. Način na koji su gradovi preneseni u igru jednostavno očarava, a prezentacija srednjovjekovnog podneblja trenutno nema prave konkurencije. Apsolutno svaki djelić mape, od dizajna zgrada pa do koreografije sporednih likova, odrađen je na tako visokoj razini da je pravi užitak promatrati bajkovite lokacije renesansne Italije.

Assassin's Creed 2 screenshot galerija

Na području grafike AC2 nije doživio značajnija poboljšanja, ali ne bunimo se zbog toga jer je ovo ionako jedna od impresivnijih igara na konzolama današnjice. Doduše, sitnijih napredaka ima – boje su toplije, okoliš bogatiji, likovi detaljniji, vidljivost povećana, a voda realnija, no sveukupno gledajući engine je isti, pa prema tome i grafička strana igre. Nažalost, provuklo se tu i nekoliko problema koji se manifestiraju pop-up efektima, odnosno iskakanjem pojedinih objekata ispred igrača, što nije bio slučaj s prvim AC-om. Također, učitavanje tekstura na nekim objektima zna ponekad kasniti, iako su takvi slučajevi uistinu rijetki. Za zvuk u igri imamo same pohvale. Glasovna sinkronizacija, bilo da je riječ o engleskom ili talijanskom jeziku, odrađena je na zavidnoj razini, a glazbena podloga pod dirigentskom palicom Jespera Kyda uspijeva nadmašiti čak i genijalne orkestralne skladbe iz prvog dijela.

Dakle, da stavimo točku na ovo poglavlje Assassin's Creed serijala. Vjerojatno ste primijetili da u ovoj recenziji nismo ulazili u detaljnije opise noviteta, kao ni konkretnijih stvari koje se tiču radnje same igre. Istina je da je Assassin's Creed 2 itekako bogat naslov kojega bez suzdržavanja preporučujemo svima, te smo se stoga odlučili da otkrivanje brojnih elemenata igre ostavimo vama. Stoga je poruka vrlo jasna – AC2 evoluirao je u mnogo zabavniju igru koju nitko ne bi smio propustiti.